On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog
utorak, listopad 25, 2011



1. Može li se ljubiti ono što se ne pozna? Može li se žarko ljubiti ono što se tek nesavršeno pozna?
Zašto tako malo ljubimo Vječnu i Utjelovljenu Mudrost, klanjanja dostojnog Isusa, ako ne zato što ga ne poznamo, ili ga vrlo malo poznamo! Vrlo malo je onih koji bi se s apostolom dali na istinsko proučavanje te nadpoznatljive znanosti o Isusu, a ipak je ta znanost najplemenitija, najugodnija, najkorisnija i najpotrebnija od svih znanosti na nebu i na zemlji.
2. Ta je znanost, u prvom redu, najplemenitija od svih znanosti, jer ima za predmet ono najplemenitije i najuzvišenije - Nestvorenu i Utjelovljenu Mudrost, koja u sebi sadrži svu puninu božanstva i čovještva, sve što ima velika na nebu i na zemlji, sva stvorenja vidljiva i nevidljiva, duhovna i tjelesna.
Sv. Ivan Krizostom kaže da je naš Gospodin sažetak svih djela Božjih, zgusnuta slika svih njegovih savršenosti kao i onih u svim stvorenjima. “Sve što možeš ili moraš poželjeti jest Gospodin Isus Krist. Želi ga, dakle, i traži, jer je On upravo onaj jedini i dragocjeni biser kojega radi treba da sve svoje prodaš da ga kupiš.”
“A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time da mene spozna.” Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću, ni jaki svojom jakošću, ni bogati svojim bogatstvom, nego: Tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna (Jr 9, 22-23.), a ne što poznaje ostale stvari.
3. Drugo, nema ničega ugodnijeg nego spoznati božansku Mudrost:
- Blaženi oni koji je slušaju;
- još blaženiji oni koji je žele i traže;
- a najblaženiji su oni koji slijede njezine putove i kušaju u srcu tu beskrajnu slast koja je radost i sreća vječnog Oca i slava anđela! O, kad bismo okusili slast koju kuša duša koja pozna ljepotu Mudrosti, koja siše mlijeko s tih “Očevih grudiju” - mamilla Patris, uskliknuli bismo sa Zaručnicom: Ljubav je tvoja slađa od vina (Pj 1, 1.), slađa od svih slasti stvorenja, a posebno kad govori dušama koje razmatraju ove riječi: Kušajte i vidite (Ps 33 (34), 9.) - jedite i pijte, i opijte se (Pj 5, 1.) mojim vječnim slastima, jer u drugovanju sa mnom nema gorčine, i nema bola u zajedništvu sa mnom, već sam užitak i radost (Mudr 8, 16.).
4. Treće, spoznaja Vječne mudrosti nije samo najplemenitija i najugodnija nego je također i najkorisnija i najpotrebnija, jer se život vječni sastoji u tome da upoznamo jedino pravoga Boga i njegova Sina Isusa Krista (Iv 17, 3.), jer tebe znati, uzvikuje Mudrac govoreći o Mudrosti, savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti (Mudr 15, 3.). Želimo li uistinu imati život vječni, težimo za spoznajom Vječne Mudrosti.
Želimo li već na ovom svijetu savršenu svetost, i ponovno, upoznajmo Mudrost. Hoćemo li u srcu imati korijen besmrtnosti, imajmo u duhu spoznaju Mudrosti. Spoznati Krista, Utjelovljenu Mudrost – znači dosta znati, makar drugo ne poznavao. Znati sve, a njega ne upoznati – znači uistinu ništa ne znati.


5. Što koristi strijelcu da zna gađati oko cilja, ako sam cilj promaši? Što će nam sve ostale znanosti spasenja, ako ne poznamo Isusa Krista koji je jedini ono potrebno i koji je cilj kojem moramo svi prispjeti? Premda je veliki Apostol poznavao mnoge stvari i bio stručnjak u ljudskom umijeću, ipak je izjavio da ne želi znati drugo do li Isusa Krista, i to raspetoga: jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga (1 Kor 2, 2.). Recimo i mi s njime: Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina (Fil 3, 7-8). Sve su mi ove spoznaje ništavne u usporedbi s Isusom Kristom, mojim Gospodinom. Sada vidim i sam proživljavam da je ta spoznaja tako ugodna, korisna i divna da do ostalih više ništa ne držim, te, iako su mi se prije toliko sviđale, sada mi se čine prazne i smiješne, da mi se čini gubitkom vremena dok se njima bavim.
A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom... Pazite da vas tko za sobom ne odvede 'filozofijom' - ispraznom prijevarom (Kol 2, 4, 8.). Kažem vam da je Isus Krist vrelo svake znanosti, da se ne biste pustili prevariti lijepim i uzvišenim riječima govorniká, niti toliko prijevarne oštroumnosti filozofa. Rastite... u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista (2 Pt 3, 18.)! A da bismo mogli rasti u milosti i spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista, Utjelovljene Mudrosti, govorit ćemo o njoj u slijedećim poglavljima nakon što se upoznamo s više oblika mudrosti.
6. Mudrost (sapientia od sapere = imati tek, kušati okusom) u svom osnovnom značenju riječi jest znanost slasti, kušanja, užitka u nečemu: “sapida scientia = “tečna” znanost; to je kušanje Boga i njegove istine, i gladovanje za Bogom.
Ima više vrsta mudrosti. U prvom redu, razlikujemo pravu od lažne mudrosti. Prava je tek za istinom bez laži i pretvaranja, dok je lažna ték za lažju koja se prikriva izgledom istine. Ova lažna, kriva mudrost jest mudrost ili razboritost ovoga svijeta, a Duh Sveti dijeli je na tri vrste: sapientia terrena, animalis, diabolica - mudrost zemaljska, životinjska i đavolska (usp.Jak 3,15).
Prava mudrost dijeli se na naravnu i nadnaravnu. Naravna mudrost je spoznaja naravnih stvari na jedan osobit način - u njihovim prvim uzrocima. Nadnaravna mudrost je spoznaja nadnaravnih i božanskih stvari u njihovu podrijetlu. Ta se nadnaravna mudrost dijeli na bitnu (supstancijalnu) ili nestvorenu i na akcidentalnu (nebitnu) ili stvorenu. Akcidentalna ili stvorena mudrost sastoji se u komunikaciji, priopćivanju nestvorene Mudrosti ljudima kojima se ona sama predaje, a to je, drugačije rečeno, dar mudrosti. Bitna ili nestvorena Mudrost jest sam Božji Sin, druga osoba Presvetog Trojstva, tj. Vječna Mudrost u vječnosti, ili Isus Krist u vremenu. I upravo o toj Vječnoj Mudrosti govorit ćemo na slijedećim stranicama.
7. Tu ćemo Mudrost promatrati u vječnosti - u njezinu božanskom podrijetlu u Očevu krilu kao predmet Očeve radosti. Gledat ćemo je u vremenu kako sja u svim stvorenjima svemira. Promatrat ćemo je, zatim, u posvemašnjem poniženju u utjelovljenju i smrtnom životu, da joj se potom divimo u pobjedničkoj slavi na nebesima.
Upoznat ćemo se, konačno, sa sredstvima koja će nam omogućiti da tu Mudrost zadobijemo i sačuvamo. Prepuštam, dakle, filozofima dokaze njihova filozofiranja, meni osobno nepotrebnima; prepuštam kemičarima tajne njihove svjetovne mudrosti. Mi navješćujemo mudrost među savršenima (1 Kor 2, 6.). Govorimo, dakle, o pravoj Mudrosti, o vječnoj, nestvarnoj i utjelovljenoj Mudrosti savršenim i predodređenim dušama.

zamakdushe @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
149953
Index.hr
Nema zapisa.