On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog
ponedjeljak, prosinac 5, 2011



1. Budući da se Mudrost utjelovila samo zato da k svome prijateljstvu privuče ljudska srca da je nasljeduju, ona se ukrasila svim ljupkostima i svim ljudskim čarima i dražestima u kojima nema ni sjenke kakve manjkavosti i nesavršenosti.
2. Ako tu Mudrost promatramo u njezinu izvoru, vidimo da je sama dobrota i milina. Ona je dar ljubavi vječnoga Oca i kao učinak ljubavi Duha Svetoga. Ona je dana po ljubavi i oblikovana po ljubavi. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina”(Iv 3, 16.). Mudrost je, dakle, sva ljubav, ona je ljubav Oca i Duha Svetoga.
Rođena je od najmilije, najnježnije i najljepše od svih majki, božanske Marije. Objasnite mi Isusovu milinu! Objasnite mi najprije Marijinu milinu, jer on naliči svojoj Majci milinom temperamenta. Isus je Marijino Dijete, i, prema tome, nema u njemu ni oholosti ni strogosti ni bilo koje druge mane, jer je on ne samo Marijin nego je i Vječna Mudrost, sama milina i ljepota.
3. Proroci, koji su unaprijed vidjeli tu Utjelovljenu Mudrost, nazivaju je ovcom i “krotkim janjetom”(Jer 11, 19.). Zbog svoje blagosti “neće slomiti ni napola prelomljenu trsku, niti ugasiti stijenj koji tek tinja” (Mt 12, 20.). Ta će se Mudrost u svojoj blagosti tako sažaliti nad jadnim slomljenim grešnikom, zaslijepljenim i upropaštenim zbog grijeha, s jednom nogom već u paklu, da ga neće do kraja slomiti, osim ako je sam grešnik na to prisili.
Sveti Ivan Krstitelj, koji je tridesetak godina boravio u pustinji da svojim strogim životom zasluži spoznaju i ljubav Utjelovljene Mudrosti, netom ju je vidio, pokazao ju je prstom svojim učenicima i povikao: “Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!”(Iv 1, 29.).On nije rekao, kako bi se to nama činilo da je trebao kazati: “Evo Svevišnjega, evo Kralja slave, evo Svemogućega”, već, jer ga je poznavao kao nijedan drugi čovjek u njegovoj biti, rekao je: “Evo Jaganjca Božjega, evo te Utjelovljene Mudrosti koja je ujedinila u sebi milinu Boga i čovjeka, neba i zemlje, da bi očarala naša srca i otpustila nam grijehe.”
4. No, što nam označuje ime Isus, to ime koje je vlastito Utjelovljenoj Mudrosti? Ono nam označuje žarku i beskrajnu ljubav i neopisivu milinu. Isus Spasitelj, onaj koji spašava čovjeka, kojemu je vlastitost ljubiti i spašavati! “Što nježnije da zapjevaš, što ljupkije da poslušaš, il što da draže promatraš, no što je Isus, Gospod naš!”
O kako to Isusovo Ime blago zvuči u duši i u srcu jedne predodređene duše: “U ustima slatki med, u uhu divna pjesma, a u srcu radosno klicanje!”




5. ”Isus mio licem, blag u riječima, krotak u djelma.” Taj ljubezni Spasitelj imao je tako milo i dobrotvorno lice da je očarao milinom sve koji su ga vidjeli. Pastiri koji su ga došli vidjeti u štali bili su tako zaneseni ljupkošću i ljepotom njegova lica da su danima bili kao izvan sebe dok su ga promatrali. A kada su ponosni kraljevi vidjeli mile crte lica toga lijepog Djeteta, odložili su svu svoju uznositost i pali preda nj uz njegove jasle. Koliko li su puta sebi rekli: “O kako je divno biti ovdje! Ni u našim palačama ne nalazimo radosti slične ovoj što je osjećamo u ovoj štali uz to drago Dijete!”
Dok je Isus bio još malen, k njemu su dolazile žalosne osobe i djeca iz svih obližnjih mjesta da ga vide i da se obraduju. Govorili su: “Dođite da vidimo maloga Isusa, to lijepo Marijino Dijete!” “Ljepota i uzvišenost njegova lica, kaže sv. Krizostom, bile su tako blage i dostojanstvene da su ga zavoljeli svi koji su ga upoznali. Čak su i kraljevi iz udaljenih zemalja čuli o njegovoj ljepoti i htjeli imati njegov portret. Priča se, pače, da je sam Gospodin poslao takav svoj portret kralju Abogaru kao znak posebne naklonosti. Neki autori tvrde da su rimski vojnici i Židovi pokrili Isusu lice ne da ga jače ćuškaju i muče, već zato što je iz njegovih očiju i iz njegova lica zračio poseban bljesak ljepote, tako blage i tako zanosne da je razoružavao i najokrutnije među njima.
6. Isus je blag u svojim riječima. Dok je živio na zemlji, sve je pridobivao blagošću svojih riječi i nikada ga se nije moglo čuti da viče niti da žučljivo raspravlja, kako su već i proroci pretkazali: “On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.”( Iz 42,2.). Svi oni koji su ga bez zlobe slušali bili su zadivljeni riječima što su izlazile iz njegovih ustiju da su govorili: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek”! (Iv 7, 46.). A i oni koji su ga mrzili, iznenađeni rječitošću i mudrošću njegova govora, govorili bi: “Odakle mu tolika mudrost u govoru”?(Mt 13, 54.).
Na tisuće siromaha ostavljalo je svoje kućice i obitelji da ga slušaju pa i u pustinji bez jela i pića kroz nekoliko dana, zasićujući se milinom njegove same riječi. Tom je milinom privukao kao na neki mamac i svoje apostole da ga slijede, ozdravljao je i neizlječive bolesnike i tješio neutješive. Bilo je dosta da kaže Mariji Magdaleni: “Marijo!” - i ispunio ju je radošću i utjehom.

zamakdushe @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
149953
Index.hr
Nema zapisa.