On je živ!
Marija i Isus
Nema zapisa.
Blog
petak, veljača 17, 2012



Poniznost – za Tereziju od Isusa krajnja poniznost graniči s krajnjim dostojanstvom za koje ona sama dugo vremena nije znala. "Da sam shvatila, kao što sada znam, da u sićušnoj palači moje duše prebiva tako veliki Kralj, ne bih ga bila tako često ostavljala samog, ostala bih s njime unutra s vremena na vrijeme, a što je najvažnije, nastojala bih da mi kuća ne bude tako nečista..." Tako Majka, koja marljivo rukuje metlom a grijeh uspoređuje s paučinom, prispododablja Božju prisutnost u čovjeku s dobrom domaćicom koja uljudno dočekuje goste.
"Poniznost znači živjeti u istini", kaže ona. Ova Istina je veličanstvena: mi smo ništa, ali Bog prebiva u nama, a Bog je sve. "Mi smo više nego ludi kad ne shvaćamo veliko dostojanstvo naše duše, nego je ponizujemo svodeći je na razinu nedostojnih stvari ovoga svijeta..." Čuvajmo se lažne poniznosti koja odbija da prizna darove što nam ih Bog daje: "Shvatimo dobro, dobro ono što jest: Bog nam daje te darove bez ikakve naše zasluge, i zahvaljujmo Njegovu Veličanstvu..." "Što više uviđamo da smo bogati, a znademo da smo po sebi siromašni, to ćemo više napredovati u pravoj poniznosti."
Ovo sjedinjenje ponizne duše sa svojim Bogom daje divne plodove. U nastojanju da je njene kćeri što bolje razumiju Terezija se opet utječe svojoj sklonosti prema romantičnim pripovijestima.
"Kad bi se neka seljančica udala za kralja i kad bi s njime imala djece, zar ona ne bi bila kraljevske krvi? A kad naš Gospodin iskaže duši milost da se s njome nerazdruživo sjedini, kakva djeca, kakva junačka djela mogu iz toga poteći!" Ali taj junački čin nije za Tereziju od Isusa ono što je bilo za Tereziju de Ahumada, trenutačna žrtva, način da "jeftino" stekne nebo, nego savršeno ispunjavanje svih naših najobičnijih poslova.
"Najsavršenije među vama su one najponiznije, kaže ona a ne one koje imaju dar unutarnje molitve i zanosa."
Sama sebe želi poniziti kada kaže: "Radujem se izričući ovo jer će u tome naći razlog da se ponize one koje vole kontemplaciju."
Ovo polagano preobražavanje nesavršenih žena u Kristove zaručnice, u službenice svih patnika na svijetu, sve uzdizanje značaja srca i duše na uzvišene vrhunce, ovo strpljivo nastojanje da se tijelo i um prilagode duhovnom životu, sve je to obuhvaćalo prvotno Karmelsko pravilo.



Pustinjaci s gore Karmela tvrdili su za sebe da su izravni potomci proroka Ilije, oni su kroz duga stoljeća bili pustinjski odjeveni u odjeću od palminih vlakana a Terezija ih je kao dijete željela nasljedovati kad se morala pomiriti s činjenicom da neće umrijeti kao mučenica. Oko godine 1200. dao im je jeruzalemski patrijarh Albert Pravilo i Ustanove (konstitucije) koncem istog stoljeća, pod zaštitom križara, osnovali su brojne samostane po Europi. Ti su samostani bili pravi rasadnici svetosti u kojima se živjelo upravo u divljačkoj strogoći, sve do velike zaraze kuge 1342. Malobrojni redovnici, koji su preživjeli, sažalili su se sami nad sobom i popustili u strogosti. Tada je vladalo mišljenje da oslabljeno čovječanstvo ne bi moglo bez štete po zdravlje podnositi taj strogi život kojim su živjeli preci; zato je 1482.g. papa Eugen IV ublažio prvotno Pravilo.
Post, koji je trajao od Uznesenja Svetog Križa do Uskrsa, dakle sedam mjeseci, sveo se na tri dana u tjednu, izuzev vrijeme adventa i korizme.
Stalno uzdržavanje od mesa isto se tako svelo na tri dana u tjednu. Habit od grube čohe zamijenjen je drugim od fine tkanine, više nisu išli bosonogi. Osuđeni nekada na samoću, na vječnu šutnju, sada su se redovnici mogli slobodno razgovarati unutar klauzure. A karmelićanke ne samo da su posjećivale jedna drugu u ćelijama, nego su se u njihovim govornicama tiskali štovatelji i svjetovne osobe, a one su smjele izići iz samostana.
Terezija od Isusa prigrlila je prvotno Pravilo sa svim njegovim zahtjevima. Ono što se nazivlje njenom preinakom (reformom) zapravo je povratak nekadašnjem obliku života. Ona je povratila samostanima njihovo obilježje radionica duhovne kulture. Pače, nije dozvolila da njene kćeri, koje su živjele od rada svojih ruku, imaju zajedničke sobe za rad, koje su bile izlika za brbljanje, dakle za rastresenost. Karmelićanka radi sama u svojoj ćeliji sjedeći na podu. Govori samo za vrijeme odmora (rekreacije), a i onda je zvuk male čegrtaljke često podsjeća na Božju prisutnost. Vrata klauzure zatvaraju se za njom zauvijek. Rijetkim posjetiocima ona ostaje nevidljiva iza gustih rešetaka, zastora i koprene.
Osamljene, nijeme, prezirući tijelo i njegove zahtjeve, ali vesele kao djeca; ponizne, ali svjesne dostojanstva svoje duše, podložne, ali duhu; zaljubljene ali u Krista, lišene svega ali kraljice svijeta, "jer kraljuje nad svim dobrima do kojih joj nije nimalo stalo." Terezija je htjela da takve budu kćeri Naše Gospe.


"Ova je kuća nebo, ako ono postoji na zemlji." Majka koja upućuje svoje kćeri u molitvu tako da ih nauči najprije da valjano mole Oče naš koji jesi na nebesima... komentira početak svojom divnom logikom: "Vi znadete da je Bog svuda; jasno je da kralja, tamo kamo on ide, prati njegov dvor. Dakle, tamo gdje je Bog tamo je i nebo. Možete vjerovati da je tamo sva slava gdje je Njegovo Veličanstvo. Sveti Augustin kaže da ga je svagdje tražio i napokon ga našao u svojoj nutrini. Mislite li da je za rasijanu dušu od male važnosti da čuje tu istinu, da shvati da ne treba ići u nebo da govori sa svojim nebeskim ocem i raduje se u njemu? Dapače ne treba ni glasno govoriti. Njoj nisu potrebna krila da ide u potražnju za njim; dovoljno je da se povuče u samoću i da ga promatra u sebi..."
Ne samo da je ona kuća bila raj na zemlji, nego je svaka karmelićanka nosila raj u sebi.

zamakdushe @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Mali Isus
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
149953
Index.hr
Nema zapisa.